Svjetski dan zaštite vode - 22. ožujka
"Priroda za vodu" ovogodišnji je slogan pod kojim je cijeli svijet obilježio jedanaesti po redu Svjetski dan zaštite voda. Tradicija slavlja vode i podsjećanja na njezinu esencijalnu važnost potječe od 1992. godine, kada je Generalna skupština UN-a donijela rezoluciju o proglašenju 22. ožujka Danom voda. Inicijativa je diljem svijeta prihvaćena te se na ovaj dan posvuda održavaju brojne aktivnosti s ciljem buđenja svijesti javnosti o važnosti očuvanja vodenih resursa. Podatak da je samo jedan posto svih voda na Zemlji podobno za piće, dok čak 97 posto čine mora te 2 posto ledenjaci, dovoljno je snažan da bi čovjek spoznao nužnost skrbi o vodi, bez koje bi se svaki oblik života na Zemlji ugasio.
Evo što je, između ostalog, zaključeno na Skupu o Zemlji koji je održan u brazilskom gradu Rio de Janeiru 1992. godine:
- Proširiti istraživanja količine i kakvoće vode koja će biti na raspolaganju rastućem stanovništvu i gospodarskim potrebama. To se događa u trenutku kada programima istraživanja vode nedostaju potrebna sredstva i odgovarajući stručnjaci.
- U upravljanju vodama mora se prihvatiti potreba zaštite cjelovitosti vodenih ekosustava, te sprečavati njihovo degradiranje na razini slivnog područja. Zaštita vode trebala bi uključivati i preventivni pristup s ciljem sprečavanja i smanjivanja onečišćenja.
- Države moraju utvrditi i zaštititi vodna bogatstva i osigurati korištenje vode na održiv način. Potrebni su im učinkoviti programi sprečavanja i nadziranja onečišćenja. Postoji posebna potreba za odgovarajućim sanitarnim tehnologijama i tehnologijama odlaganja smeća, namijenjeni gradovima s niskim prihodima i velikom gustoćom naseljenosti.
- Obvezna je procjena utjecaja na okoliš za sve veće razvojne programe koji se tiču izvora voda, a za koje se pretpostavlja da bi mogli narušiti kakvoću vode i vodene ekosustave. Potrebno je razviti i alternativne izvore slatke vode, prikupljanje kišnice - posebno na malim otocima - ponovnu uporabu otpadnih voda i recikliranje vode".
Ovakva briga o vodama pretpostavlja i uporabu skupe tehnologije, koju proizvode uglavnom bogate zemlje. Gospodarstvo siromašnih zemalja, među njima je i Hrvatska, to teško može ostvariti. Skup o Zemlji u Riju donio je i zaključke koje je do 2000. godine trebalo ostvariti. Evo nekih od njih:
- "Svakom gradskom stanovniku osigurati najmanje 40 litara pitke vode na dan,
- Osigurati zadovoljavajuće sanitarne uvjete za najmanje 75 posto gradskog stanovništva,
- Uspostaviti standarde za ispuštanje i odlaganje gradskog i industrijskog otpada,
- Prikupljati i reciklirati, odnosno odlagati tri četvrtine gradskog otpada na način prihvatljiv po okoliš,
- Seoskom stanovništvu u svim krajevima svijeta osigurati pristup pitkoj vodi i odgovarajuće sanitarne uvjete potrebne za zdrav život, uz održavanje temeljnog lokalnog okoliša,
- Nadzirati oboljenja uzrokovana onečišćenom vodom i težiti iskorjenjivanju riječnog sljepila i bolesti uzrokovane gvinejskim crvom,
- Proširiti istraživanja količine i kakvoće vode koja će biti na raspolaganju rastućem stanovništvu i gospodarskim potrebama. To se događa u trenutku kada programima istraživanja vode nedostaju potrebna sredstva i odgovarajući stručnjaci,
- U upravljanju vodama mora se prihvatiti potreba zaštite cjelovitosti vodenih ekosustava, te sprečavati njihovo degradiranje na razini slivnog područja. Zaštita voda trebala bi uključivati i preventivni pristup, s ciljem sprečavanja i smanjivanja onečišćenja,
- Države moraju utvrditi i zaštitu vodnih bogatstva i osigurati korištenje vode na održiv način. Potrebni su im učinkoviti programi sprečavanja i nadziranja onečišćenja. Postoji posebna potreba za odgovarajućim sanitarnim tehnologijama i tehnologijama odlaganja smeča, koje su namijenjene gradovima s niskim prihodima i velikom gustoćom naseljenosti...".
Onečišćenje voda dobrim je dijelom uzrokovano iz takozvanih globalnih izvora. Ti izvori onečišćenja uglavnom se nalaze u bogatim zemljama. Iz industrijskih postrojenja u atmosferu se ispuštaju razne čestice i plinovi koji sadržavaju otrovne tvari. One kruže u atmosferi, ciklone i anticiklone ih raznose, pa često dospiju i onima koji s njihovim ispuštanjem nemaju nikakve veze. Nedavno je kod nas padala kiša u kojoj su se nalazile sitne čestice pijeska iz Afrike. Kako nam dolazi pijesak iz Afrike, tako nam na isti način dolaze i otrovne tvari uglavnom iz bogatih, industrijskih zemalja.
Onečišćenje voda ne samo da ugrožava čovjeka i živi svijet na našoj Zemlji, već uništava i prirodne ljepote. Poznato je da sedrene barijere, odnosno slapovi, mogu nastajati samo u vodi visoke čistoće i kakvoće. Isto tako već nastale sedrene barijere u onečišćenoj vodi nestaju jer ugibaju sedotvorci, odnosno biljke i životinje koje uz pomoć vode stvaraju sedrene nakupine, koje tijekom milijuna godina postaju manje ili veće sedrene pregrade.
Na našim kraškim rijekama slapovi su česta pojava. Bez tih ukrasa neke naše rijeke, primjerice, Krka ili Mrežnica, bile bi obični potoci. Stoga u Hrvatskoj postoji dvostruka obveza u očuvanju čistoće naših, posebice kraških rijeka: ponajprije zato što nam treba čista voda za stanovništvo i životinje; i stoga jer čuvajući čistoću naših kraških rijeka čuvamo posebne prirodne ljepote u našoj domovini. Stoga se isplati potruditi i očuvati to prirodno i gospodarsko blago.
Nezgoda je i u tomu što je kraško područje, kroz koje protječu naše rijeke, porozno i ono jednostavno propušta vodu kroz pukotine u geološkoj podlozi. Kroz te pukotine lako se širi onečišćenje, posebno oni onečišćivači koji su lako topljivi u vodi. Još jedna opasnost prijeti onečišćenju naših, posebice kraških rijeka, a to je veliki broj jama i spilja na tom području. Mnogi smatraju kako su to pogodna mjesta za smetlišta. A bacanjem tvari koje onečišćuju vode, samo je jedan maleni korak da s malenom količinom onečišćivača onečistimo velike količine vode i velike prostore, jer se otrov širi podzemljem krasa kao kroz poroznu podlogu.
Hrvatska u toj vodnoj križaljci ipak na sreću, još uvijek dobro kotira. Naši su vodni resursi u čak 90 posto slučajeva podzemni i dobro očuvani pa se količine kojima raspolažemo procjenjuju na respektabilnih 8,3 tisuće prostornih metara vode po stanovniku godišnje. Zato nam podatak da je europski prosjek 4,4 tisuće po stanovniku mora biti ozbiljno upozorenje za ponašanje u tisućljeću što nam predstoji. I stoga se može zaključiti da očuvanje čistoće naših voda, našeg stvarnog i velikog bogatstva, nije zadaća i dužnost samo nekih ustanova, nego i svih nas i svakog od nas!
Ako male stvari pokreću svijet, dovoljno će biti da svatko od nas brižno zatvara slavinu u kuhinji ili kupaonici, jer kapa li ona tempom od samo dvije kapi u sekundi, godišnje će biti neiskorišteno i bačeno nezamislivih šest tisuća litara najdragocjenije tekućine na zemlji!
- Reklamacije:
052 529 900 (opcija 3)
052 529 934
052 529 948 - Dugovanje:
052 529 976
052 529 944
052 529 946 - Promjena vlasnika:
052 529 949
052 529 973 - Priključci (informacije):
052 529 935
052 529 961
052 529 995 - Priključci (dokumenti):
052 529 925